Veličanstveno zastrašujuće, priča je koju danas dijelimo sa vama .
Ova lična priča nastala je u okviru programa koji smo realizirali u saradnji sa mrežama za djecu iz regiona a kako bi roditelji djece predškolskog uzrasta dobili prostor za dijeljenje iskustava i resurse za učenje i igru kod kuće https://www.kidsarebored.org/ba.

Autorica teksta: Tea Memić

Vrlo često pročitam tekstove u kojima se veliča uloga majke. Majka sam, i da je velilčanstveno – jeste. Da je teško i da ima izazova, da je odgovorno – stoji. Ali, da je ogromna radost i najveće bogatstvo – to onda obriše sve ono teško, sve ono strašno kako zna biti kada si mama. Da naglasim, da rijetko kad u životu nosim ružičaste naočale, i da se ne lažemo, i teško je i strašno ponekad, ali kažem, nekoliko osmijeha i sve se briše.

Voljela bih da sve one žene koje su jednom u životu poželjele biti majke, ostvare svoju želju. No, svjesna sam da nažalost želja nekima ostane uskraćena. No, možda ni ne trebam ovdje to reći, možda će biti van konteksta, ali to ih ne čini manje ženama, manje osobama, manje bitnima… Ma koliko je divno biti mama.

Jedna mama iz moga života je dugo željela biti mama, no svi pokušaji su jedan za drugim propadali. Sve dok jednog dana nije odlučila (sa tatom, naravno), da će postati mama nerađajući svoje dijete. Gomila papira, bezbroj službi u kontroli, mjeseci iščekivanja… Pričala mi je o tome, svjedočila sam svemu. Pamtim njen strah: “Ja je neću roditi, hoćete li je vi voljeti…” Sjećam se i svoga odgovora: “Najlakše je dijete roditi…” Iako je zvučalo kao totalna besmislica, jer eto ona ne može roditi, sasvim je tačno. O ljubavi joj nisam ni pričala, kasnije je sve bilo jasno…

Prelijepo je vidjeti plus na testu i devet mjeseci osjećati kako u tebi raste život, kako te prvo škaklja, pa te onda miluje, sve dok te lupi jednom da ti zasuze oči. Ja sam imala lagane porode, u smislu da sam gotovo savršeno podnosila bol. Pa je i taj čin rađanja stvarno čudesan. No, rekla bih da je to sve ništa u usporedbi s onim što je došlo kasnije, što traje i sada… Odgajanje. Odrastanje. Jer tek kad rodiš – dolazi posao, tek tada počinje film. Zato sam joj i rekla da je najlakše roditi, jer ono što dolazi kasnije je roditeljstvo, briga, ljubav, radost… To treba znati, htjeti, durati i uživati. Pogledala me je i shvatila…

I iz ličnog iskustva sam znala da te neko ne mora roditi, a da te možete voljeti kao majka, odgajati i brinuti o tebi kao majka. Biti ti majka. Često kažem da ako je već moralo biti tako da moja rođena majka umre, da je onda Bog imao i savršen plan, pa na njeno mjesto pošalje moju K. Da, na mjesto majke, ma koliko dušebrižnici odmah kopaju oči na takvu izjavu. Mene je odgojila i othranila žena koja me nije rodila. U pravom smislu riječi odgojila i othranila. Nikada, ali nikada mi neće biti jasna njena snaga i ljubav sa kojom je to radila, neopterećena okolinom, oslobođena svih kompleksa. Mora da ju je bilo beskrajno strah, o tome nikada nije pričala, ali nije dala da je to omete, da je obeshrabri i pogrešno usmjeri. O njoj bi trebalo pisati knjigu i njoj dugujem danas beskrajno puno, iskreno se nadajući da makar malo vraćam pažnju i ljubav koju ona nesebično daje i danas i meni, i mojoj djeci kojima je više nana nego su neke nane svojim “rođenim” unucima. Ovih nekoliko redova nije ništa, koliko bih o njoj – njoj rekla…

I to sam rekla, ovoj mami s početka priče. Da ne otkrivam mnogo, znala je to ona i bez mene.

Da li sam joj pomogla, da li joj je značilo? Vjerujem da jeste… Možda se ponekad sjeti našeg razgovora, dok uspavljuje svoju curu, kćerku koju nije rodila, ali je nosila u srcu cijeli život i eto odatle je dobila.

A šta hoću da kažem? Da je dijete zaista najlakše roditi, da se mama ne postaje rođenjem djeteta, nego ljubavlju i pažnjom koja mu se kasnije pruža, odgovornošću i brigom koja se za njega nosi, strahom s kojim se živi, sa radošću koja se kasnije živi. Toliko žrtve roditelj može podnijeti za svoje dijete, toliko osmijeha kojima se mora smijati i kada umire od straha, samo da bi bio snaga djetetu…

I evo, jeste, veličanstveno je i zastrašujuće u isto vrijeme. I sigurno nije ništa više veličanstvenije i strašnije nego biti i tata. Rodila ga ili ne rodila.

Izvor fotografije: Designed by Freepik